“Palijativna skrb-humanost na djelu” naziv je znanstvenog kolokvija i studentske radionice održane jučer u organizaciji Veleučilišta Ivanić-Grad.
Održano je nekoliko predavanja koja su se bavila temama poput profesionalnog sagorijevanja i mentalnog zdravlja medicinskog osoblja koje je često ugroženo zbog visoke razine odgovornosti i svakodnevnog stresa. Predsjednik Hrvatske komore medicinskih sestara Mario Gazić:
Kad imate palijativnog pacijenta, onda je već poznat ishod bolesti. Zdravstvenim djelatnicima, pogotovo medicinskim sestrama je izuzetno teško raditi. Oni su jedna od najvažnijih karika koje daju oslonac ljudima u tim najtežim stanjima. Ono što je izuzetno važno u takvim situacijama je da imaju punu empatiju prema bolesnicima, kojima u prilasku kraju života često jedino treba topla riječ.
Danas je palijativna skrb na puno višoj razini nego što je bila prije desetak godina čemu je doprinijela Nacionalna strategija palijativne skrbi u čijoj je izradi sudjelovala primarijus dr. med. Marina Kovač:
Uključili smo se u zdravstvene ustanove, uključili su se zdravstveni radnici i svi drugi koji su prepoznali palijativu kao nužnost i potrebu. Važan je multidisciplinarni pristup i suradnja duhovnika, farmaceuta, psihologa, socijalnih radnika i svih zdravstvenih radnika. Cilj nam je postići što bolju kvalitetu života osobe koja je palijativni bolesnik.
Klinička psihologinja Jasminka Matić također je značaj dio svog profesionalnog života posvetila ovoj temi:
Važno je da cijela zajednica bude senzibilizirana za pomoć ljudima koji su u toj fazi života. Nužno je uključiti i obitelj od koje polazi organizacija skrbi. Nada se da će uskoro biti i više hospicija. Naši palijativni timovi odlaze u susjedne zemlje kao bi se educirali, unapređujemo rad na odjelima te senzibiliziramo osoblje i zajednicu. Smatra se da će oko 50% populacije trebati palijativnu pomoć.
Palijativna skrb ujedinjuje sve potrebe čovjeka i njegove obitelji u posljednjem dijelu njegova života o čemu je više govorila predavačica Veleučilišta Ivanić-Grad Valentina Šipuš:
Znanstvena istraživanja pokazuju da većina ljudi želi svoju završnicu provesti u svojim domovima s članovima svoje obitelji. Nažalost, to nije uvijek moguće jer je to jako veliki pritisak na članove obitelji koji često žive ubrzane živote. Jako je velika uloga mobilnih palijativnih timova koji tu onda mogu pružiti podršku i samom pacijentu i članovima njegove obitelji da izdrže i da se ispoštuje ta želja čovjeka da umre dostojanstveno u svome domu.
Značajan je naglasak stavljen na psihološke i bioetičke aspekte brige o palijativnim bolesnicima, važnosti pravilne komunikacije i empatije koju bi medicinsko osoblje trebalo osjećati prema pacijentima i njihovim obiteljima. O tome brine i Veleučilište Ivanić-Grad i dekan doc. dr. sc. Mile Marinčić:
Svi naši studenti imaju kolegije komunikacijskih vještina na prijediplomskim i na diplomskim studijima. Svi naši studenti imaju kolegije vezano uz etiku ili bioetiku, ovisno od tome koji je studij. Recimo na prvoj godini sestrinstva to je filozofija i etika u sestrinstvu, dok je na fizioterapiji bioetika. Na diplomskim studijama u fizioterapiji imamo specijalne teme iz bioetike i jednako tako i segment komunikacijskih vještina. Kod sestara imamo filozofiju i bioetiku u sestrinstvu i jednako tako i komunikacijske vještine striktno vezano uz praktični dio kojim će se oni baviti. Dakle, vrlo važan je to segment i tek se s vremenom kad dođu u praktični dio i u susret s pacijentom pokazuje koliko je važno svladati i te segmente, osim onih stručnih.
Nakon predavanja su predstavljene knjige prof.dr.sc. Veljka Đorđevića “Let iznad psihijatrijskog gnijezda” i prof.dr.sc. Marijana Braš “Susreti – putovanje prema Novoj ekologiji uma”. Dan je zaokružen studentskom radionicom na temu Palijativne skrbi u ozračju bioetike s ciljem razumijevanja temeljnih pojmova palijative i njenom primjenom u praksi.
play_arrow
