Neraskidivo rukometno prijateljstvo Ivanića i Laimnaua

Najglasnije navijačice rukometašica „Ivanića“ na pobjedničkoj utakmici protiv „Rudara“ iz Labina u subotu 17. listopada su bile veteranke iz Laimnaua i njihove domaćice veteranke „Ivanića“.

ŽRK „Ivanić“ je treći na tablici Prve hrvatske rukometne lige, s dva boda manje od prvoplasirane zagrebačke Lokomotive, a istim brojem bodova kao Podravka! U ljeto 1973.godine „Ivanić“ je bio u vrhu Druge savezne lige Zapad SFR Jugoslavije, u konkurenciji s klubovima iz Slovenije, BiH i Hrvatske…

Osim povijesnih vrhunskih plasmana „Ivanića“, što još povezuje ova dva podatka?

Pune 53 godine prijateljstva ženskih rukometnih klubova „Ivanić“ i „Argental“ iz Laimnaua s jugozapada Njemačke, koje je započelo nakon turnira u Bad Urachu u ljeto 1973. godine.

Za veteranke Ivanića i Laimnaua bio je to sportski vrhunac ovogodišnjeg druženja u Ivaniću, koje već dulji niz godina nema rukometne, već samo prijateljske i većinom privatne sadržaje.

Ove godine u Ivanić je vlakom doputovalo 12 umirovljenica i umirovljenika predvođenih dugogodišnjim čelnicima kluba Beatom Witzemann i Markusom Witzemannom, gdje ih je srdačno dočekala ekipa domaćih umirovljenika predvođenih također dugogodišnjim voditeljicama organizacije druženja Nadom Maričić i Jasnom Mučić. Svojim automobilima prevezli su prijatelje u seoski turizam kod Kuneka. Prvu večer razmijenjene su novosti o zdravlju, obiteljima, unučadi, umirovljeničkom životu, prijateljima koji nisu tu…

U petak je minibusom doputovalo još 8 prijatelja, koji su se priključili druženju na imanju bivšeg trenera Srećka Brnčića u Graberju. Srećko je pripremio kotlovinu za 50 ljudi i pozvao svirače, a u pripremi bogate večere zdušno su pomogle članice njegove obitelji i veteranke Ivanića. Razmijenjene su zdravice i darovi; iz Laimnaua su stigle plave majice sa znakom Sunca za sve domaćice i domaćine i drugi darovi, a u Laimnau otputovalo bučino ulje, sirevi i drugo.

Prvi put je doputovala i oduševila se atmosferom Anja Bohner predstavnica lokalne vlasti iz Laimnaua. Ispred ŽRK „Ivanić“ je govorio predsjednik Krešimir Krnjević, s kojim je došao trener Lovro Malec, te su pozvali na subotnju utakmicu. Uz čestitke na uspjehu i izraze podrške, gošće su rado prihvatile poziv.

U subotu je bio dan za posjete i druge slobodne aktivnosti, a popodne gledanje utakmice. Veliku radost pružilo je svima fotografiranje sa seniorkama „Ivanića“ nakon utakmice.

Nekadašnja igračica i predsjednica Sportskog društva Argental Laimnau Beate Witzemann:

Ovo je za nas vrlo bitno prijateljstvo koje smo zajedničkim snagama stvorili i održali. Dugačka je to priča, no treba istaknuti kako su svi stanovnici Laimnaua jako ponosi na ovo predivno dugogodišnje prijateljstvo. I ove godine se u Ivanić-Gradu ponovo u vrlo kratkom roku osjećamo kao kod kuće

Sve je krenulo međusobnim rukometnim dvobojima, koji su bili jako zahtjevni i moramo priznati rijetko smo u njima pobjeđivale, no svejedno je iz njih izniklo prijateljstvo, posebno kroz druženje nakon samih utakmica. 

Druženje je zaključeno zajedničkom večerom u Kloštru do ponoći, kad su svi čestitali Nadi rođendan, da bi rano ujutro prvu grupu odvezli na vlak u Zagreb, a nakon doručka ispratili minibus.

Od 1973. se susreti održavaju jednom godišnje naizmjence u Njemačkoj i Hrvatskoj; puno godina su sadržavali rukometne turnire i prijateljske utakmice, uz obilaske kulturnih i turističkih znamenitosti, te obvezno „treće poluvrijeme“ – kod nas u vinogradima, kod njih u pivovarama – ili u nečijem dvorištu. Prijateljstvo je potvrđeno za Domovinskog rata, kad su prijatelji iz Laimnaua prikupili i u Ivanić dostavili 23 transporta pomoći.

Nekoć se spavalo u domovima domaćina, pa su nastala i duboka privatna prijateljstva, koja su mnogi obogaćivali druženjima izvan godišnjih klupskih protokola.

Oba su kluba u ovo prijateljstvo pokušavala uključiti mlade sportašice i druge dionike, ali bez trajnog uspjeha, pa su preostala druženja veteranki i veterana iz uprava dvaju klubova. Ta prijateljstva traju usprkos organizacijskim problemima i troškovima, naporima dugačkih putovanja, bolovima u koljenima, kukovima i križima, obiteljskim obvezama, gubicima bračnih partnera i članova obitelji… sve se zaboravi kad se u druženju s prijateljima nađe razumijevanje, utješna riječ i zagrljaj.

/ R. Šporer