Danas je državni praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, koji se obilježava na datum početka završne akcije oslobođenja dijelova Republike Hrvatske, koji su 1991. godine bili okupirani od strane paravojnih velikosrpskih postrojbi uz podršku dijela Jugoslavenske narodne armije sklonoga velikosrpskoj politici.
S područja ondašnje Općine Ivanić-Grad, a danas Grada Ivanić-Grada i općina Kloštar Ivanić i Križ, koje kolokvijalno nazivamo zajedničkim imenom Otok Ivanić, u Domovinskom ratu je od 1991. godine sudjelovala 65. samostalna bojna sa 1.454 pripadnika. Još je više stotina stanovnika Otoka Ivanića sudjelovalo u Domovinskom ratu u drugim postrojbama, od policije preko specijalnih postrojbi do zrakoplovstva.
Od matične postrojbe 65. samostalne bojne je 4 godine kasnije bila većinom popunjena 3. bojna 57. brigade Hrvatske vojske, koja je sudjelovala u Vojno-redarstvenoj akciji Oluja.
3. bojna 57. brigade HV-a Marijan Celjak Sisak bila je sastavljena od 3 satnije, koje su se u razdoblju prije Oluje smjenjivale u čuvanju obrambene linije u Novom Selu kod Komareva.
Nakon akcije Bljesak u svibnju 1995. godine, 3. bojna je bila potpuno formacijski popunjena i opremljena, a za Oluju potiho mobilizirana 31. srpnja 1995. te 1. kolovoza premještena na rijeku Odru nedaleko Siska, da bi se u borbena djelovanja uključila od Novog Sela preko Kotar šume u zoru 5. kolovoza. Od 15. do 26. kolovoza je 3. bojna držala položaje na državnoj granici uz rijeku Unu. Iz 3. bojne 57. brigade je u Oluji bilo više ranjenih, a poginuli su Ozren Jalžečić i Ivan Horvat.
Pripadnici 3. bojne 57. brigade uspješno su završili svoj zadatak u Oluji i krenuli kući 27. kolovoza 1995. Njihovu kolonu je duž ceste od Obedišća, preko Križa do Ivanić-Grada pozdravljala masa građana, svi koji su mogli stajati na nogama.
U Ivanić-Gradu su se na glavnom trgu svečano postrojili pred generalom Jankom Bobetkom, zapovjedništvom brigade, predstavnicima lokalne samouprave, članovima obitelji i drugim razdraganim građanima, i primajući čestitke, obilježili pobjedu i kraj rata.
Danas je državni praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja, koji se obilježava na datum početka završne akcije oslobođenja dijelova Republike Hrvatske, koji su 1991. godine bili okupirani od strane paravojnih velikosrpskih postrojbi uz podršku dijela Jugoslavenske narodne armije sklonoga velikosrpskoj politici.
S područja ondašnje Općine Ivanić-Grad, a danas Grada Ivanić-Grada i općina Kloštar Ivanić i Križ, koje kolokvijalno nazivamo zajedničkim imenom Otok Ivanić, u Domovinskom ratu je od 1991. godine sudjelovala 65. samostalna bojna sa 1.454 pripadnika. Još je više stotina stanovnika Otoka Ivanića sudjelovalo u Domovinskom ratu u drugim postrojbama, od policije preko specijalnih postrojbi do zrakoplovstva.
Od matične postrojbe 65. samostalne bojne je 4 godine kasnije bila većinom popunjena 3. bojna 57. brigade Hrvatske vojske, koja je sudjelovala u Vojno-redarstvenoj akciji Oluja.
3. bojna 57. brigade HV-a Marijan Celjak Sisak bila je sastavljena od 3 satnije, koje su se u razdoblju prije Oluje smjenjivale u čuvanju obrambene linije u Novom Selu kod Komareva.
Nakon akcije Bljesak u svibnju 1995. godine, 3. bojna je bila potpuno formacijski popunjena i opremljena, a za Oluju potiho mobilizirana 31. srpnja 1995. te 1. kolovoza premještena na rijeku Odru nedaleko Siska, da bi se u borbena djelovanja uključila od Novog Sela preko Kotar šume u zoru 5. kolovoza. Od 15. do 26. kolovoza je 3. bojna držala položaje na državnoj granici uz rijeku Unu. Iz 3. bojne 57. brigade je u Oluji bilo više ranjenih, a poginuli su Ozren Jalžečić i Ivan Horvat.
Borbeni put 3. bojne 57. brigade HV opisan je u monografiji Otok Ivanić u ratu.
Pripadnici 3. bojne 57. brigade uspješno su završili svoj zadatak u Oluji i krenuli kući 27. kolovoza 1995. Njihovu kolonu je duž ceste od Obedišća, preko Križa do Ivanić-Grada pozdravljala masa građana, svi koji su mogli stajati na nogama.
U Ivanić-Gradu su se na glavnom trgu svečano postrojili pred generalom Jankom Bobetkom, zapovjedništvom brigade, predstavnicima lokalne samouprave, članovima obitelji i drugim razdraganim građanima, i primajući čestitke, obilježili pobjedu i kraj rata.
